bez krinke

srijeda, 15.08.2007.

O njemu

Malo je ostalo još par kapi
I neznam dali da ih čuvam.

Misao ne dolazi
Dok srce ne pošalje osjećaj taj,
O njemu nemogu pisati.

Ko zna dali ga uopće poznajem
I dali ću slagati.

Ali želja još postoji
Da budemo se dostojni,jer ljubavi jesmo.

Oboje smo griješili
I kao da nas je pratilo nešto koliko ćemo,
Smiješno je reći biti ljudi.

Nismo shvatili..
Ni ja da te volim...
Ni ti da me nevoliš...

Jer nevoliš ni sebe.Zato plačeš.

A ja ću se moliti da povežeš i shvatiš.
Da ne bježiš,da oživiš,da sve preboliš...
Jer me voliš.

15.08.2007. u 20:04 • 3 Komentara • Print • #

Beštijanje

Sve što sad se nudi,
Svi ti razni isti puti
Koji vode jednom mijestu čudi,
jer tako su htijeli mati i otac ljuti.

Meni nisu brate nimalo dragi,
Nimalo svoji več za ovce lake
Koje klanjaju se truležu i vlagi
Neznajući da su bačeni sa trake..

Svakim danom putem istim hode
Poznajući gužvu grada svake ceste
Dolazeć´u plitke im dana vode
Grijući se ispod tople meke veste,

Što izvezla je kući baka ili mati,
U toplini sobe za kojom sada čezne
Svaki onaj što njemu če dati;
Svijetovnom meniu da ga na smrt zezne.

I dok serviraju nam tok baš sviju stvari,
Opet kao ovce pasemo tu travu,
Nevidjeći koliko smo zaista mali
Zabivši u pjesak jedinu nam glavu.

Pa slava jakima što još se sada bore
Za posebnost stvari,različitost toka
Kapi od kapi što čine jedno more,
A ipak razno sjaje u zijeni svakog oka.

I onima što uvijek viću ˝sloboda˝
Svake duše koja sebi sama bira,
Dal ipak če ostati samo mirna voda
Ili če krenuti putem čudnog vira.

Al` tuga onima što sreču se često
Sa glavom u pjesku i žaljenjem u oku
Jer nikada nije pronašla mijesto
I njihova kap pošavši svom toku.

15.08.2007. u 19:48 • 0 Komentara • Print • #

Kakva mora

Prava mora,a ljubav se zove.
Čak i u rijeći sve je rečeno.
Zar uvijek baš uvijek pojavit se mora
Ta gospođa ljuta, njena igla i vreteno.

A vjera je ljepša mirnija barem,
Pa neču,ne želim vidjeti ni znati.
Ma ti si uredu,a svijet nije harem,
Al´oči sve vide,a misli neče stati.

Tek želja što sada u glavi se klati...

Kad bih bar´mogla u džep te pospremit´
Svaki put kad te pogledom traže,
Povuč´ zatvarač i dobro ga zalemit,
Pa kuči sa škaricama rupicu pripremit
I pustit te tek kada je to meni draže.

Ma nečeš to znati,
Al´znaš to več vraže..

I želiš to.

I znaš da si prvi na čelu moje straže...

I voliš to.

15.08.2007. u 19:37 • 0 Komentara • Print • #

Dosada

Bože sačuvaj me dosade..
Jer mlad,lud pun života i ideja.
Sačuvaj me baš takve dosade,
Sam več bez prijatelja.

Bože sačuvaj me dosade takve,
Da misli svoje nemam djelit s kime.
Hoću da nas je dvoje!
Ipak jedan nije pravi broj za rime.

Bože reci čemu jedno samo:
Ona nije to što biti treba;
dosada i ništa drugo,
Što se i ti petljaš tugo?

Sad več plačem,kao dosada je kriva.

15.08.2007. u 19:30 • 0 Komentara • Print • #

Iznutra

Želim znati te iznutra
Tvoju najmanju istinu
i največu laž,
Tvoju najtanju misao
I najslađu draž.

Želim znati što sreču ti nosi,
A što nesretnim te čini...
Što diže te do neba,
Znati sve što treba!

I više od toga..
Želim čuti što je tvoja droga.

Što vodi te u ekstazu
I najveći užitak stvara,
Želim biti toga dara.

Želim znati te iznutra.
Tvoju najmanju istinu
I največi laž,
Tvoju najtanju misao
I najslađu draž.

A kad kloneš znati želim
Što te vuklo na dno samo,
Tad ču biti ona ruka
Što pokazat če ti kamo.

15.08.2007. u 19:22 • 2 Komentara • Print • #

Lobi ljudske kobi

Što određuje naš život?
Dali sudba je taj put...
Što nas veže za izvor ili plot,
Tko nam kaže bit češ crn,bijel,žut.

Tko nam daje tijelo,lice,
To slučajnost je pravila nekog
Jer stvoreni smo baš iz jedne stanice,
Izašavši iz majčina tijela mekog.

I dali smo slika prije generacija,
Pa neme ničeg osim ljudske misli.
Ta možda smo samo roda čudna kombinacija,
A sliku vodilju su strahovi istisli.

A možda smo ipak rođeni pa vođeni
K jednoj točci,nekoj višoj sili
Ili smo samo preporođeni
Jer smo davno puno puta bili.

Što to vlada ljudskom kobi
ili ona vlada sobom sama,
Gdje je točka naše smrti dobi
I gdje je početak duše taj..
Teško je shvatiti taj osječaj...

Što određuje naš život?
Dali sudba je taj put...
Što nas veže za izvor ili plot,
Tko nam kaže bit češ sretan,jadan,ljut.

15.08.2007. u 18:53 • 1 Komentara • Print • #

Sjene iza mene

Miris života sada me vuče,
Al` samoča ukorijenjene je u meni.
I strah osječam i srce mi tuče,
Dok nešto mi vjerno goviri kreni.

Kao da napuštam baš samu sebe,
Prestajuči vjerovati u ljubav savršenu.
Pre dugo sam predano tražila tebe
I sada ostavljam tu priču završenu.

I plačem i patim kao djete ranjeno
koje osječa da je potpuno samo
I da je sve njegovo nevračeno i umanjeno.

Mrvice,točkice iz prijašnjih dana
ostale su iste,dobre kao prije,
Al` ja hoču više od uljepšanih mana,
Želim znati što se u boljem svijetu krije.

Rušim sada ovu kuču bez zidova
I spremna sam danima spavati na klupi.
Odričem se svih kupljenih mitova
I nudim što nudim,tko želi nek kupi.

I činit ču sve to potpuno lako,
Sada kada napokon ostajem sama,
A prvi puta ne govorim tako.

Odlazim,idem.Više ništa ne vrijedi
U ovom životu iza mene.
Čak i naša ljubav potpuno blijedi..
Ostale su misli,ostale su sjene.

15.08.2007. u 18:41 • 2 Komentara • Print • #

Ispočetka,zašto ne

Koliko puta sam sebi šapneš
Da drugi puta pametnije češ znati,
Jer previše boli da isto bi prošo,
Na tu cestu nikad ponovo stati.

I onda prazno,a puno se čini
Sve dok te opet ne probudi netko,
I sjetiš se tada što sebi si reko,
Al` samo na kratko,pre slatko...

I evo te opet si slijep kao prije,
Sretan,iskreno živ-zar nije.
Ma budi baš takav kad drukčije neznaš,
To zove se sreča.

Što bude bit če,
A što nije nije.

Pa ako nije,jednom več če doći.
Ne uzimaj zato što ti se pruža.
San je jedan,on život se zove.
Živi svoje snove.

Pa sam,sam.
Al ne prodan.
Samo predan,uvijek predan.

15.08.2007. u 18:32 • 0 Komentara • Print • #

Bez krinke

Stoji kraj novčanica i osobne karate,
Na kojoj je jedna blesava slika
Moja pjesma u džepu njegova novčanika.

I sve dok ne misli nešto lijepo i slatko
Nije baš nalik dječacima sa filma,
Al´ tada sve jedan kao vrijedan je poput dima.

No teško baš često ostaje tamo
I neka,čak i to nije krivo
Što ja vidim crveno,a on vidi sivo.

Kao cijelu iz dubine i vanjštine
da mene je gladati znao,
Moj pogled bi uvijek i zauvijek sjao..

Oči su sve što još uvijek tražim
I sada kad sjetim se njegova lica,
Da htio je shvatit,bio bi ptica.

Možda je htjeo biti nešto više
Jer ovdije gdje jesmo krive stvaru se mjere,
Al´dok se pjeva i dok se piše,
Imam još nade,imam još vijere.

I čemu sva ta farsa oko tijela?
Pa nismo li isti kad skinu se šminke..
Tek tada se vidi prtava crna ili bijela,
Tu nema više srama i nema više krinke.

I eto bez krinke je sve što sam htijela.

15.08.2007. u 18:21 • 6 Komentara • Print • #

Sječam se ljubavi

Tri biserne kapi na mome dlanu,
Samo tračak svijetla prije prve kiše,
Al` ipak iz mraka čudna svijetla svanu
Gorke misli zbore sve tiše i tiše.

I u magli sivoj duga se javi,
Sjajnija nego ikada prije,
Tirkizni odsjaj na mokroj još travi
Pitam se što li to blještilo krije.

Još mlado sunce prekriveno plašrom
Crnim i tmurnim kó poljubac tuge,
Pruža mi ruke izvezene maštom
Što grla me čvrsto ko nijedne druge.

I osječam podrhtaj svojega tijela
Kó srna na vijetru nježna i plaha.
Toliko toga reči bi htijela,
Al`duša mi teška bez snage i daha.

U zanosu silnom kroz maglu se javi
Okrutna stvarnost i glasno mi zbori:
Što misli ti ječu u sjetnoj toj glavi?
Odgovorih tiho sječam se ljubavi.